Podcast Inkubator je u svom 118. izdanju ugostio Hameda Bangouru koji je u puna tri sata opisao najbolje trenutke na Z3 televiziji, godine u Hit Depou, stvaranje Midikenna, odnose s kolegama i legendama, vlastitu bolest koja ga prati čitav život, te novi politički angažman u platformi zvanoj Alternativa 101.
“Kroz sve godine bavljenja glazbom dobio sam sve što sam želio. Ljudi me doživljavaju kao DJ-a i voditelja, no godinama sam radio i produkcije na televiziji. I to na način kao što to rade američki producenti. Zakupljivao sam termine. Hit Depo nije Hamed Bangoura, to je bio ozbiljan tim na čelu sa Zoranom Pezom i Daliborom Sokolićem, tu su bile Svjetlićka i ostala ekipa za ‘support’. Danijela i ja smo na licu improvizirali i to radili jako dobro. Zašto? Jer se nismo privatno družili. Sve je trajalo od 88′ godine do 2004.”
Usporedba nekadašnjih vremena s ovima danas poslužila je kao dobra okosnica za kasnije teme.
“Koliko god da je nekoć bilo teško, priča je bila na neki način zdrava. Ljudi su htjeli pomoći jedni drugima, bili su svi svima na usluzi. Svatko je mogao sam napraviti emisiju. Kad smo se pojavili s animacijom s konjem, to je bilo čudo. Kao i to što su kamermani snimali po studiju s kamerom u rukama… To je bila velika škola, strašno sam zahvalan na tome, to me definiralo. Bio sam DJ, pa radio DJ, došao na televiziju bez da me itko gurao… U oba posla sam završio slučajno.”
Alternativa 101 njegov je način promjene društva i novi projekt nakon Pahulja.
“Mi očekujemo da će sve ovo što radimo biti gotovo vrlo brzo – od protokola do certifikata. Nakon što članovi odluče u kojoj pravnoj formi nastupamo, izlazimo na europarlamentarne izbore. Smatram da su strahovito bitno jer je jako bitno tko nas tamo predstavlja … Poslao bih tamo ekipu koja Hrvatsku može podići na mjesto koje zaslužuje. Apsolutno želimo predstaviti program po cijeloj Hrvatskoj, u Zagrebu se trenutno uhodavamo. Spuštamo sve na razinu županija i svi zainteresirani mogu se već sada priključiti. Nevjerojatno sam zadovoljan sa svime što se događa.”
Pitanje koje se stalno postavlja je tko stoji iza inicijative.
“Alternativa 101 nije Hamed Bangoura. To je preko 1500 ljudi od kojih svatko radi na svom dijelu programa. Zašto je ovakva forma dobra? Jer na svim bitnim pitanjima radi po nekoliko ljudi – od ekstrema do blagih stavova. Ako dobro moderiraš te ljude, neće nitko reći da treba vješati ljude zbog zločina. Dolazi vrijeme podvlačenja crte, a tu dolaze neki novi ljudi. Oko nesretne lustracije stalno se vrti, i riječ je o moralnim vrijednostima. Ključno je zaključiti kako je netko nešto stekao u određenom trenutku – zakon samo mora biti pravedan za sve … Zakon o podrijetlu imovine također bi riješio određene probleme. Mi već imamo dobro napisane zakone, samo što ih ne provodimo. U ekipi su ostvareni ljudi koji su nešto napravili u životu i sve funkcionira kao razgovor. Neki imaju puno više iskustva od mene, a opet žele dobro svojoj djeci i žele doprinositi. Sviđa im se ta energija! Ne iznosim stvari u javnost kako bi mediji željeli pošto se ideje uzimaju, ali samo na verbalnoj razini… Svi ih uzmu kao svoje, puno govore ali se na kraju ništa ne provede. Iz baze Pahulja otkrio sam što Hrvati žele. Ima puno klinaca koji su ostali iz te ideje, a kada kreneš stvarati priču vidiš svačije afinitete … Bolje imati tim nego jednog supergenijalca. “
Objasnio je i simboliku koja stoji iza naziva Alternativa 101.
“Riječ je o potrebnom broju saborskih zastupnika za većinu, no isto tako i konačni broj zastupnika u Saboru koji bi po našem modelu bio u budućnosti. Također, tu je i smanjeni broj ministarstava, 10 + 1, iliti 101.”
Glavni princip na kojem bazira promjene u Hrvatskoj je vrednovanje rada i rebrendiranje poduzetništva.
“Svi radnici moraju shvatiti da ne postoji bolja zaštita za njih od njihovog rada. Ako imaš poduzetnika koji taj rad uvažava… Pa tko će otpustiti poštenog radnika?! Problem u ovakvim slučajevima je radno zakonodavstvo, koje štiti one koji zapravo ne žele raditi – takvi uvijek budu problem. Treba odvojiti poštene radnike koji nisu dobro plaćeni i one koji su preplaćeni, a ne rade. Ujutro dođem u 7 na posao, svi koji me poznaju znaju da sam uvijek dostupan u uredu. Nema kruha bez motike! Ako hoćemo bolje, moramo zajedno!”
Kako je i sam u djetinjstvu pretrpio dječju paralizu, fokus njegovog djelovanja zasigurno će biti i u odnosu s osobama s posebnim potrebama i invaliditetom.
“Majke i roditelje s takvim problemima pozivam da ih iznesu kod nas. Upravo tako najbolje možeš pronaći rješenje. S obzirom na moju povijest, vrlo je jasno da će osobe s ovim problemima imati posebno mjesto u mom djelovanju. To su sve naša djeca i mi se o našim potrebitima moramo pobrinuti. Hrvati imaju veliko srce kad su humanitarne akcije u pitanju, a onda se događaju situacije poput Nore ili Tate Slavena. Treba urediti rad udruga, sjesti i vidjeti što se može učiniti i sustav treba imati unaprijed spremne mehanizme za sve probleme.”