U #96 epizodi Podcast Inkubatora u goste kod Marka Petraka je stigla mlada MMA borkinja “Hrvatska Ronda Rousey” Sara Luzar-Smajić. S obzirom da su borkinje slobodnim stilom prava egzotika u Hrvatskoj, ali u općenito u ovom dijelu svijeta, Sarino gostovanje u podcastu je izazvalo mnogo interesa borilačke i općenito sportske javnosti.
Naime, ovim sportom koji je proslavio Hrvatsku kroz uspjehe Mirka “Cro Cop” Filipovića, se u našoj zemlji bave za sada tek tri ili četiri djevojke. Konzervativna svijest nacije je i dalje prepreka da ih se ozbiljno shvati ili eventualno uvrsti u program nekih borilačkih evenata koji se redovito održavaju u Hrvatskoj, no gotovo nikada ne nude ženski MMA.
S druge strane, u SAD-u su upravo žene zaslužne za streloviti uspon elitne svjetske MMA promocije – Ultimate Fighting Championship (UFC) i njezin probitak među “main stream” publiku. Nakon što su godinama također odbijali uvesti žensku konkurenciju u svoju organizaciju, 2013. su napokon to učinili što se u konačnici pokazalo kao velik uspjeh. Borkinja Ronda Rousey je doslovno preko noći postala zaštitno lice čitavog sporta u čemu je zamijenila svoje muške kolege. To je vrlo brzo dovelo do velikog rasta popularnosti kod “main stream” publike koja je objeručke prigrilala ovu olimpijsku judašicu, kao i čitav sport.
Sara Luzar-Smajić želi učiniti isto u svojoj domovini Hrvatskoj. Cilj joj je približiti slobodnu borbu široj publici i otvoriti vrata drugim djevojkama koje se žele natjecati.
Nakon godina bavljenja atletikom i gimnastikom, Luzar-Smajić se prebacila na borilački sport. Prvo amaterski, a onda i profesionalno. Uz MMA karijeru radi i u osiguranju Francuske ambasade u Zagrebu.
“U sportu sam od četvrte godine života i ne mogu se baviti nekim sportom bez ambicija. Zapravo sam odlučila rekreativno pokušati trenirati neki borilački sport kako bih poboljšala fizičku pripremu. Razlog je taj što ne volim trčati iako sam bivša atletičarka. Nakon prvog treninga sam već drugi dan otišla kupiti čitavu opremu: boksačke rukavice, štitnik za zube, sve kompletno, svu opremu… Zakačila sam se!”, otkriva hrvatska borkinja u uvodu.
Kako se odlučila na profesionalnu karijeru?
“Nakon dva mjeseca treninga, kako sam jako brzo napredovala posebno u ‘grapplingu’, razmišljala sam u pravcu da sa svojim ambicijama ne mogu ostati rekreativac. To je takav sport za koji sam vjerovala da mu se moraš maksimalno posvetiti ili ne posvetiti uopće. Jedan dan sam nakon treninga rekla svom treneru Igoru Kolakušiću da želim biti profesionalac i da želim ispisati povijest. Zašto ne? Njegov odgovor mi je bio zeleno svjetlo. Rekao je da imam sve, da imam potencijal i da sam pametna, pa zašto se ne bih okušala. To mi je bilo dovoljno od njega da krenem”, opisuje Luzar-Smajić koja u karijeri za sada ima tek jedan jedini meč u kojem je ostvarila pobjedu.
Problem zbog kojeg njezina karijera ne napreduje brže je nedostatak same prilike da se bori. Naime, borilački eventi sa ženskim MMA borbama su u Hrvatskoj prava rijetkost. I zato joj nije jednostavno…
“Nije lako, sigurno da nije. Suočavam se s razno raznim komentarima. Čak u početku su i moja obitelj i moji prijatelji negativno reagirali na to da ću se profesionalno baviti MMA-jem. Razlog je taj što nisu bili dovoljno upoznati sa sportom. Niti ja nisam iznimka, prije nego što sam počela trenirati ovaj sport, jako sam ga slabo pratila. Gotovo nisam uopće. Vrlo brzo sam se zakačila jer se radi o jako kompleksnom sportu. Ne radi se o tome da će se dva borca samo potući. Tu se radi o psihološkom nadmetanju, o sportu u kojem karakter jako izlazi na vidjelo, bitno je jako dobro kontrolirati emocije… Jer ako te one preuzmu, sigurno ćeš izgoriti jako brzo u ringu. Ukupno gledajući, sport je jako kompleksan, što tehnički, što fizički, što emotivno, što psihički. I to je njegova ljepota”, objašnjava hrvatska borkinja i zaključuje:
“Kod nas su nažalost i dalje prilično negativni komentari na slobodnu borbu. I baš zato bih je voljela približiti široj publici. Voljela bih nekoga inspirirati. Ne možda nužno da se također bavi ovim sportom, nego da se odluči na nešto što je teško ostvariti u životu. Na nešto što je zahtjevno u svakom smislu, ne samo u fizičkom. Nego i u psihičkom. Ali da sam se naslušala razno raznih komentara, jesam. Sugeriraju mi da idem u manekenke, a kada to čujem, kao da su mi rekli da odem u – kuhinju! To je na tom nivou. Nadam se da će u budućnosti biti što više cura u slobodnoj borbi. Da ću im približiti barem malo ovaj sport i zato ih ovim putem pozivam da nam se pridruže.”
U nastavku podcasta Sara je komentirala usporedbe sa svjetski poznatom MMA borkinjom Rondom Rousey, objasnila je zašto borilački sport nikada ne može biti razlog makljaža među djecom i mladeži na ulicama te je otkrila planove za bližu i daljnju budućnost.
