U #71 epizodi Podcast Inkubator kod Marka Petraka je u goste stigao doktor znanosti, profesor, radio amater, planinar, kolumnist portala Index.hr, ali prije svega veliki intelektualac Goran Vojković.
Vojković već godinama svojim vrlo britkim i direktnim tekstovima u kojima ne štedi nikoga, pokušava čitateljima na jednostavan način objasniti što se zapravo događa u njihovoj državi. Za razliku od poetičnih stilova nekih drugih društvenih komentatora, on se odlučio za vrlo efikasan izričaj koji se pokazao kao pun pogodak! Teme o kojima piše su različite, od svakodnevnih problema na lokalnoj državnoj razini, pa sve do diplomacije i ekonomije.
“Kada gledamo Hrvatsku neke stvari treba objasniti. Jer naši odgoj i obrazovanje očito preskaču elementarne stvari građanskog odgoja u smislu prepoznavanja demokratskih procesa, osnova ekonomije, poznavanja toga da bez da netko uplati novac, nema ga niti za podijeliti drugima. Kako je Margaret Tacher rekla, ne postoji javni novac. Nama trebaju godine da ljudi u Hrvatskoj to shvate, da novac iz proračuna nije magična kesa koja pada s neba. To je i interes vladajućih kasta koje se nisu puno promijenile iz nekih prošlih vremena”, poručio je u uvodu Vojković.
Ovaj doktor prava ima čitav niz interesa o kojima piše u svojim tekstovima. I sam priznaje da je veliki “tehnološki frik” pa ga posebno smeta što se Hrvatska konstantno vraća u prošlost, a rijetko razmišlja dva koraka unaprijed i bavi se izgradnjom bolje budućnosti.
“Trenutačno je jedino Bugarska iza nas u Europskoj Uniji s tim da se i oni reformiraju. Hrvati imaju problem što malo putuju. Recimo ako pričate s pomorcima, recimo jednim navigarom. On ima bitno drugačije stavove od prosječnog građanina ove države. On se prije svega neće niti toliko žaliti i reći da je ovdje loše jer ima zemalja gdje je bitno lošije. Ali oni puno bolje vide pomake svijeta koji se enormno mijenja. A ovdje kod nas postoji strah od promjena i zato treba koji put reći zakonodavcu, a ja to činim kroz svoje tekstove, da bi on u Saboru trebao predvidjeti budućnost, a ne se baviti samo svakodnevnim stvarima i prošlošću. Evo sada se bavimo Uberom, a to uopće nije pravo pitanje. Jer će za pet godina stići samovozeći taksiji. Pravo pitanje za mudrog političara je što će ti ljudi raditi za pet godina”, objašnjava Vojković.
Doduše, Vojković smatra da nismo često realni niti oko pitanja koliko nam je dobro. Dobar dio svijeta, gledajući iz globalnog pogleda, je daleko iza nas. No, ukoliko želimo gledati prema onima na samom vrhu, koji su nam ujedno i susjedi, moramo se mnogo više potruditi…
“Kod Hrvata imamo i problem pozicioniranja. Mi smo unutar 15 posto najvišeg standarda u svijetu. Ako imaš krov na glavom, vodu i struju već si u trećini najbogatijeg dijela svijeta. A mi jesmo među 15 ili 18 posto. No, uvijek gledamo prema onih top 2 ili 5 posto, gledamo u Austriju ili Njemačku. Ali to znači da moraš raditi u top pet posto, da moraš imati znanja kao u top pet posto, da moraš imati patenata kao u top pet posto. Kod nas je jako malen broj patenata, ako usporedite recimo u odnosu na Njemačku. Ako ti je san biti u prvih pet posto, prvo moraš shvatiti da nisi na dnu, a onda moraš i znati i zalagati se i truditi kao i oni na vrhu. Mi to nikako ne želimo prihvatiti”, vjeruje Vojković.
Novinar, znanstvenik ili političar?
“Moje poslanje… vjerujem da svaki čovjek na neki način ima svoju ulogu ovdje na zemlji, a moja uloga koju najviše volim je pravo, složeni koncesijski režimi, upravljanje lukama i taj dio. To mi je znanstveni dio posla. Hobija imam dva: radio amaterizam i planinarenje. S radio amaterizmom se ne stignem baš baviti, ali volim otići kada imam vremena na planinu. Mislim da je nedjeljom najpametnije otići u prirodu, a ne gledati televiziju. Tada raščistite misli i shvatite kako zapravo živite na lijepom mjestu. Politika? Ne mislim da sam političar jer nisam dužnosnik. Ali ako mi nekada netko ponudi poziciju u izvršnoj vlasti ću je prihvatiti. Smatram dužnošću intelektualca pomoći ljudima u razumijevanju stvari. Samo biti kritičar bez angažmana nije ispravno“, zaključio je Vojković.
