Ivan Valek poznati je zagrebački arhitekt svjetskog glasa, autor većeg broja fontana diljem svijeta i u Hrvatskoj, juniorska košarkaška zvijezda proslavljene generacije predvođene Krešom Ćosićem i jedan od pionira mormonske crkve na ovim područjima. U Podcast je došao u svojstvu komentara na suicid generala Praljka, zatvaranje Haškog suda i aktualnosti koje ukazuju na duboku podijeljenost društva.
Ratko je iskoristio moment pa ga je priupitao i o dobro poznatim trenucima iz vlastitog života – godinama provedenim s Krešimirom Ćosićem, sudjelovanju u projektu ‘Bandićevih fontana’ zbog kojih je i dan danas na sudu s gradom Zagrebom, uspjehu vlastite djece u SAD-u, te burnoj poduzetničkoj karijeri, prožetoj arhitekturalnim konceptima. Naravno, veći dio Podcasta obilježila su pitanja gledatelja.
“Sud nije pomirio narode nego dodatno produbio mržnju”
“Jednostavno, ne mogu to shvatiti kao kršćanin. Kao čovjek mogu ga razumjeti. On je bio umjetnička duša koja je svim srcem smatrala da treba braniti svoj narod. Nije on učinio samoubojstvo jer se bojao zatvora … Učinio je to da bi svijet upozorio na nanesenu nepravdu. On ne prihvaća genocidnost hrvatskog naroda i agresiju na Bosnu. Nakon dva tri tjedna bio bi pušten na slobodu, no bio je preponosan i emocionalno… Od svih koji su bili u Haagu, on je bio jedinstven – jedna osjećajna duša. Bio je jako lojalan predsjedniku Tuđmanu i Šušku do zadnjeg momenta. Iako ne dijelim njegovo mišljenje, bio je tu do zadnjeg momenta. To je rijetkost u današnjoj politici – danas vidite gdje novi vjetar puše i postavljate se. On je bio lojalan, kao vojnik.”
“Sud je trebao poslužiti tome da se nakon provedenog suda situacija izbalansira i da nastane neki novi period nakon zatvorene stranice. Međutim, efekt je potpuno suprotan. Vidjet ćete na sprovodu Praljka kakav će biti i koliko će povezati hrvatski narod. Umjesto da smo se jedni drugima ispričali i približili, dogodilo se suprotno. Smatram da je Haški sud sramotno završio – što da je ubio suca i druge oko sebe? Dobro da je sud završio s ovim izrežiranim suđenjem.”
Što se tiče same kršćanske krivice samoubojstva, Ratko je dodao da se već ranije u Vatikanu samoubojstvo razmatralo kao posebno psihičko stanje iliti ‘psihička devijacija’ u kojoj samoubojica više nije svjestan onoga što čini.
“Vjerovao je da čini dobro, da je obranio Herceg-Bosnu i hrvatski narod. Mi ovdje samo polažemo ispit, a jedan od ispita je i odnos prema svojoj zemaljskoj domovini. Žrtvovao se do zadnjeg trenutka, pa čak i nanesevši bol svojoj obitelji.”
“Banke su još uvijek naše”
Drugi blok bio je rezerviran za razgovor o kriminalnoj hobotnici koja je nedvojbeno putem interesnog i obavještajnog kartela utjecala na Domovinski rat, te kasniju pretvorbu i privatizaciju. Valek je apostrofirao pet krakova zvijezde s logotipa svoje ‘Antikorupcijske fronte’ – dva crvena su ljudi koji su ideolozi komunizma i marksizma, stvarni vojnici nekadašnjeg projekta Jugoslavije. Dva crna kraka su pak oni koji su po vokaciji bilo što, ako to osigurava apsolutnu kontrolu – nekoć KP-ovci i Udbaši, kasnije članovi i osnivači političkih stranaka Hrvatske i privatizatori. Bijeli krak su pak oni koji u bilo kojem društvenom okruženju ulaze u interesne skupine – bilo partiju ili stranke – jer na taj način lakše dolaze do osobnih ciljeva, poslova i usluga.
“Banke su još uvijek naše. Tu ti je bio Sulejman Tabaković… 89′ su banke oblikovane po Markovićem zakonu. Što to znači? Došao si do Zagrebačke banke i TDR-a. Tu je i naš ‘prijatelj’ Franjo Gregurić… Sve je tu dogovoreno, u novoj knjizi Domagoja Margetića sve će biti objašnjeno. Jedan od navedenih krakova bio je i u Tuđmanovim rukama. U svjetskoj politici se sve u dvadeset godina planira … U Frankfurtu se osniva banka, skupljaju se devize i čeka se pravi trenutak. Tko je predsjednik Nadzornog odbora te banke? Stane Dolanc! Miloševićev brat je pak direktor ogranka u Parizu. Hrvatska i Srbija bili su suvlasnici tih banaka.”
“Svatko od ovih balkanskih država voli biti gazda u svojoj kući. Ali možemo i zajedno neke stvari raditi, na poštenim principima. Sa susjedima treba imati zdrav suživot. Zavadi pa vladaj je ostavilo duboke rane, vuče se to predugo. Trgovinski odnosi moraju se stvarati. Ne možemo vladati jedni nad drugima… Jugoslavija je imala nekih određenih prednosti naspram Kraljevine Jugoslavije, ali svaki narod želi biti svoj na svome. Naročito Hrvatska, koja je tomu stoljećima težila. Nažalost, nismo je dovoljno čuvali, kada smo do nje došli…”
“Krešo Ćosić je najveći hrvatski košarkaš i istinski ljudski uzor”
Kako je Valek bio kapetan juniorske reprezentacije Jugoslavije s proslavljenim igračima, pri kraju je priupitan i o Kreši Ćosiću.
“On je bio polivalentan igrač, prvi koji je mogao igrati i beka i centra. Ušao je u ‘American All Stars’, odbio milijunski profesionalni ugovor u NBA i vratio se u Jugoslaviju, šireći mormonsku riječ. Nikada od nikog nećeš čuti da on nije bio dobar čovjek, da nije pomogao komu god je mogao. On je bio prije svega Zadranin, pa Hrvat, pa Jugoslaven – volio je reprezentaciju za koju je igrao. Ali osobno znam i koliko je učinio za priznavanje Hrvatske. u Washingtonu je imao otvorene ruke, tamo su ga svi obožavali i u ključnom trenutku stavio se na stranu Hrvatske. Meni osobno je čovjek kojeg najviše cijenim, ne zbog toga što smo igrali zajedno i bili prijatelji.”
Valek je dodao i kako mu je ponuđen jedan od prvih NBA ugovora, onaj za Boston Celticse. Ali ga je odbio i posvetio se karijeri arhitekture, u kojoj je dosegao svjetski ugled i projektirao brojne poznate fontane i projekte. No, ono po čemu ga danas svi znaju su famozne ‘Bandićeve fontane’. Iste one zbog kojih se spori na sudu godinama jer mu grad nikada nije platio projektiranje ni opremu.
“To je zapravo trebala biti zagrebačka plava os … Zbog novaca smo na kraju napravili tek te prve dvije iz projekta. Bio sam ucijenjen da napravim privatnu stvar njegovoj mami u Hercegovini, da natkrijem bazen. To je bilo 50-60 tisuća eura. Nisam to imao, možda inače i bih. Jer kad ti netko ne plati tri milijuna i onda te tako ucijeni… To je sve na sudu, jedno veliko razočarenje. Grad će na kraju platiti, ne Bandić. Taj novac… Ili je nekome isplaćen… Pitao sam se zašto mi se to desilo? Rekli su mi – uzmi svima, daj svojima! Ja sam to isprojektirao i dao svoju opremu. Da vidiš kako je to trebalo biti da nisam došao? Pa smijao bi mu se čitav svijet! Ćelave fontane?! A ovako su brojne stvari viđene po prvi puta u Hrvatskoj… Kada nisam pristao na ucjenu, izgubio sam sve, a nisam ni isplaćen za učinjeno.”
