Podcast Inkubator #84 u MiS Studio doveo je Roberta Špehara, Hrvata iz dijaspore poznatog po svojoj modeling i glazbenoj karijeri, u kojoj je među ostalim projektima nastupao i za kultni bend iz devedesetih ‘E-Rotic’. Kako u svojoj sferi interesa ima zaista široku paletu zanimacija i poslova, s Ratkom je pričao o problemima Hrvata u dijaspori, velikom imigrantskom valu, odnosu heteroseksualnih i homoseksualnih krugova u visokoj modi, politici i brojnim drugim temama.
Ratko je nakon bloka o marketingu odlučio ući u spektar tehnomenadžera koji praktički od 1974. godine vedre i oblače ekonomijama, bilo Jugoslavije ili današnjih država na njezinom prostoru. To je usporedio s ekonomskim ubojicama koji su sedamdesetih razarali neovisne Vlade diljem središnje i južne Amerike.
“Economic Hitman se kao funkcija značajno razlikuje s ovim što se odvija kod nas. On je Amerikanac, širi svoju ekonomiju, smjenjuje Vlade drugih država sebi u korist… Ne kažem da je to u redu, ali ima logike. A ovdje su to naši ljudi, ne idu oni u Mađarsku i na račun njihove ekonomije zarađuju… Oni to rade ovdje na ovom terenu, sa svojim ljudima i svojom državom. Ili, ako su relikti prošlog sistema, onda možda na sve ovo ne gledaju kao na svoju državu?”
Zatim se krenulo i o velikom imigrantskom valu Hrvata u Njemačku. Logično, jedno od pitanja bilo je i zašto se Robert odlučio poslovno povući iz Hrvatske.
“Nakon jedne tvoje emisije morao sam zatvoriti firmu, riječ je o Addiko banci. Nikad nisam dobio obavijest o dugu od 350 kuna, a kako u Hrvatskoj očito nema zastare troškovi su narasli do 3500 kuna kroz petnaestak godina pa sam jednostavno zatvorio sve. Čuo sam doduše da je voditelj postupka Hanžeković bolestan, pa je kod nas očito bolje čekati da netko umre nego ostvariti pravni postupak.”
Angela Merkel prije par godina je pozvala imigrante, čime je značajno promijenila raniju retoriku. A izbjeglički val utjecao je i na samu strukturu Europe, pošto za isti nije bilo nikakve jasne strategije ni pravila na široj razini EU.
“Njemačka više nije ono što je nekada bila. Jedna stvar je pomoć osobi u nevolji, koja bježi iz države koja se bombardira… A nešto je sasvim drugo dovesti ljude kao radnu snagu ili pak kao opterećenje socijalnom sustavu. A nitko ni ne pomišlja što će se dogoditi u njihovim državama kada rat prestane, tko će tamo raditi i obnavljati svoj prostor? Ovi se sigurno neće vraćati, a i zašto bi – žive bolje i od nekih Nijemaca.”
S jedne strane imamo kvaziprogresivne političare diljem EU, a s druge mediji oštro propagiraju samo jednu stranu i kandidate tijekom izbora. Brexit i Trump samo su konačni dokaz da se pod izlikom ‘borbe protiv fašizma’ tzv. ‘antifašisti’ danas bore totalitarnim metodama. Jednog od gledatelja je zanimalo što Trump zapravo hoće.
“Mislim da bi se Trump htio okrenuti Americi, no on mora balansirati između ‘Deep State’ elemenata i vojne industrije. Čini mi se da radi konsenzus i kompromis između tih dvaju strana, ali ima previše struktura iz devedesetih koja od tada postavlja predsjednike. Obama je njihov produkt, čovjek dobije Nobelovu nagradu, a potom sruši rekord u bombardiranju čak 23 države. Jako mu je teško, jer teren mora očistiti u svojoj dubini. Posebni problem su mediji, koji glume neutralnost, a zapravo su u njihovoj kontroli.”
Na kraju se otvorila i priča o homoseksualnim interesnim skupinama u svijetu visoke mode. Robert je prepričavao storiju kada je išao na fotografiranje kod renomiranog fotografa u njegove studije.
“Počelo je meni već čudno biti, pita me čovjek koliki je postotak fotografa homoseksualan? Rekoh mu – nikad me to nije zanimalo. Zašto me je uopće dovukao gore u ured? Pokaže on meni sliku nekog poznatog manekena i pita me gdje je počeo svoju karijeru, koja je danas prilično bukirana? Pojma nemam, kažem. Okrene on novu sliku, ono lik s kaubojskim šeširom, gol, erektiran penis u ruci i na naslovnici nekog gay časopisa. Ja u šoku. A ja već platio i ne mogu baciti lovu, moram se fotkati. Koja je to psihologija, doveo me na tanki led… Sad samo gledam da stvar ne eskalira, možda me više ni potrošene pare neće zanimati! I gle, on meni nacrta neku liniju – s jedne strane muškarčine, s druge feminizirani tipovi – da on meni olovku i očekuje da povučem gdje se nalazim. Ja zaokružio muški dio i velim mu da mogu kreativno imati i drugu stranu, ali ne u seksualnom smjeru…”
